U PLAVOM OZRAČJU

Diana Rosandić: CIRKUS PLAVE PTICE, DHK, Ogranak u Rijeci - Vitagraf, Rijeka, 2001.

Diana Rosandić (Rijeka, 1964.) je objavila je zbirke "Kamen pjesnika" (1994.) i "Svjedok i raskrižje", (1997.) Za roman "Lanterna" dobila je prvu nagradu "Drago Gervais" u Rijeci 1995. godine. Potom je uslijedio roman "Puži slobodo" (1996.).
"Cirkus plave ptice" ima za podnaslov "Roman u dvije boje". Svako drugo poglavlje u ovoj knjizi otisnuto je u plavoj boji. Pred nama se naizmjenično smjenjuju ispovijedi dva muškarca - Mislava i Vanje. Mislav je bogataš i ratni profiter a Vanja novinar i dragovoljac Domovinskog rata. Grafički je autorici i bio cilj istaći različnost njih dvojice. Sjetimo se kako je sličnu zamisao imao William Faulkner u svom znamenitom romanu struje svijesti "Krik i bijes" (1929) ali je to u ono vrijeme bilo tehnički neizvodivo. Rosandićeva je u prethodnim romanima bila sklona simbolizmu a ovdje je to i više došlo do izražaja i to posebice u isticanju simbolike plave boje. Dakako da ćemo se podsjetiti drame "Plava ptica" belgijskog simbolista Mauricea Meterlincka.
Ono što povezuje Mislava i Vanju je ljubav prema lijepoj Ciganki Rushidi. Bolje reći povezivala ih je jer roman počinje Rushidinim sprovodom a Mislav i Vanja se u svojim ispovijestima vraćaju u prošlost.
Svijet junaka romana "Cirkus plave ptice" počesto dobija fantastične obrise. Sklonost bajkovitom Diane Rosandić uočena je i u romanu "Lanterna" a još više u "Puži slobodo". Cirkus iz naslova dobija mitske dimenzije. Zamjetljivi su i elementi ezoteričnog, primjerice u liku proročice Grossote. Toponimi u romanu su izmišljeni ali je očita asocijacija u nazivima Rivera i Fumara na Rijeku. Više od prethodnih romana Rosandićeva posvećuje pozornost i socijalnoj dimenziji i na provokativan način progovara o hrvatskoj suvremenoj zbilji ali pri tome ne podilazeći čitateljstvu ispravno svjesna kako nije važno o čemu se piše već kao se piše.
Roman "Cirkus plave pice" sazdan je iz samih antagonizama. Pred nama je neobičan spoj fantastičnog i realnog, mitskog i stvarnog, cirkuskog i političkog… Ovaj težak zadatak, teži no što je imala u prethodna dva romana Diana Rosandić je uspješno riješila podastirući nam zanimljiv, čitljivi i provokativan roman. Za razliku od prethodna dva njezina romana treći je manje dinamičan. Dijaloga u njemu je manje. Za razliku od postmodernistički intonirane "Lanterne" on nije pisan fragmentarno. No zato je slojevitije i zrelije napisan. Autorica velik pozornost posvećuje detalju, stil joj je kao i u prethodna dva romana slikovit i poetičan.
Osim već spomenutog Williama Faulknera Diani Rosandić su bliski i drugi autori pravca struje svijesti - James Joyce, Wirginia Woolf te Hermann Broch i John Dos Passos. Osim modernih klasika i oni stariji poput Victora Hugoa. Tako Vanja u jednom svom "plavom" poglavlju kaže za Ciganku Rushidu odnosno Idu da je "moja garava Esmeralda" aludirajući na lik iz romana "Zvonar crkve Notre Dame".
Neobičan ne samo za hrvatske prilike roman "Cirkus plave ptice" Diane Rosandić ukazuje nam na jedan osobeni rukopis koji svakako zaslužuje pozornost i izvan riječkog književnog kruga. Njegova suptilnost i slojevitost svakako se ne mogu iscrpiti prvim čitanjem.