Žarko Milenić

ISPRED SVOG VREMENA

Pierre de Marivaux: RASPRA, prevela Višnja Machiedo, Adamić, DHK - Ogranak u Rijeci, HNK "Ivana pl. Zajca", Rijeka, 2001.

Francuski dramatičar, prozaik i pjesnik Pierre de Marivaux (1688. - 1763.) prilično je nepoznat u Hrvatskoj. Njegova najpoznatija drama "Raspra" (La Dispute) imala je praizvedbu u Parizu 1744. godine i doživjela potpunu propast i niti jednu reprizu. Ponovno je postavljena na pozornicu tek 1938. godine a istinski veliki povratak imala je 1973. nakon čega je bila češći gost europskih pozornica. Ovo je njezina hrvatska praizvedba u HNK "Ivana pl. Zajca" 9. studenog 2001. godine. Objavljena je kao druga knjiga u biblioteci "Kazališna knjižnica" (urednici su dr. Darko Gašparović, Zlatko Sviben i Franjo Butorac) uz premijeru.
Sjetimo se kako je Stendhal govorio da će se njegova djela čitati tek sto godina kasnije. Ne znamo je li nešto slično govorio Marivaux tek zaslužene počasti "Raspri" kasnile su čak dvije stotine godina!
Kako u pogovoru ovoj drami njezina prevoditeljica Višnja Machiedo kaže Mariavauxova "komika pobuđuje više smiješak, podsmjehivanje, negoli eksplozivan smijeh u gledatelja." sjetimo se kako je Čehov sto godina poslije svoje drame nazivao komedije, mada bi ta odrednica većinu njihovih gledatelja moglo samo začuditi.
"Raspra" je primjer teatra u teatru. Hermiane i Knez koji se javljaju na početku su gledatelji koji će s "galerije" moći "vidjeti i slušati" ono što se na pozornici ispred njih i ispred nas događa. A oni i mi promatrat će tri para mladića i djevojaka, šest pokusnih kunića, "duše isto tako neiskusne kakve bijahu one prvotne". Promatrat će, u svakom smislu te riječi, nevine mladiće i djevojke koji su "tabula rasa", neiskvareni manje od djece toga doba. Jer oni su odrasli a da ostale pripadnike ljudskog roda nisu vidjeli. Manje su prirodni od Divljaka, glavnog lika romana "Krasni novi svijet" Aldousa Huxleyja, odgojenog na Shakespearovim dramama.
Tema "Raspre" bliska je znanstvenoj fantastici. Sjetimo se kako je Marivaux napisao i nekoliko "utopijskih" komada od kojih je najpoznatiji "Otok robova" (1725.). Tema je preodgoj svrgnutih gospodara od strane njihovih negdašnjih robova.
"Raspra" je zoran primjer teatra govora. Ovo je drama pisana prvo za glumce a tek onda za redatelje i ostale. Vidljivo je to iz većina dijaloga posebice iz onih u prvom dijelu drame kad djevojke i mladići otkrivaju da postoje i drugi ljudi na ovom svijetu. Tako žena Egle u četvrtom prizoru prvi put vidi muškarca (Azora) i kaže sebi, razmišlja na glas: "Ta se osoba smiješi, reklo bi da mi se divi. (…)" Ovakvih zapažanja u ovoj drami je mnogo.
Marivaux je bio vrlo plodan pisac. Posebice kao dramatičar. Samo od 1720. do 1740. napisao je ukupno trideset i pet dramskih djela! U njegovo vrijeme je bilo mnogo dramskih pisaca. Ipak malo je drama iz toga perioda preživjelo njihove autore. "Raspra" je izvan svake sumnje remek-djelo i njezino ponovno otkrivanje i u Hrvatskoj svakako treba pozdraviti.